Adžija, Božidar, hrvatski političar i publicist (Drniš, 24. XII. 1890 – Zagreb, 9. VII. 1941). Doktorirao pravo u Pragu 1914. Nakon raspada Austro-Ugarske izabran u Drnišu 1918. za člana Narodnoga vijeća SHS-a, povjerenik za socijalnu politiku u Zemaljskoj vladi u Zagrebu 1919–20. Početkom 1919. član glavnog odbora Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije; osnivač Radničke čitaonice i biblioteke 1926/27. Izdavač i urednik mnogih publikacija i novina (Pregled, Odjek, Novi list, Politički vjesnik, Naše novine), autor stručnih i popularnih studija iz filozofije, politike i društvenih znanosti. Javna ličnost s velikim demokratskim ugledom, rano upozoravao na opasnost od fašizma. Od 1935. član Komunističke partije Jugoslavije, sudjelovao u organiziranju Narodne fronte, osnovao Stranku radnoga naroda (1936). Uhićivan više puta zbog svoje političke i socijalne aktivnosti, utamničen u Lepoglavi 1939–40. Uoči napada sila Osovine na Jugoslaviju, ponovno uhićen i predan ustašama, koji ga zatvaraju u Kerestincu i strijeljaju u Maksimiru. Važna djela: Kapitalizam i socijalizam (1920), Od Platona do Marxa (1929).