agrarna reforma, još od antičkih vremena označivala je ponajprije promjene vlasničkih odnosa u poljoprivredi (ukidanje ropstva, a poslije i kmetstva ili raznih oblika polufeudalnih odnosa). Po novijem shvaćanju, kakvo je nastalo u specijaliziranim agencijama UN-a (ILO, FAO, ECOSOC), agrarna reforma ponajprije se odnosi na porezne, kreditne i druge poticaje i olakšice poljoprivredi i na bolju organizaciju usluga što ih država osigurava poljoprivrednim proizvođačima. Dokumenti međunarodnih organizacija, političke stranke i ekonomska teorija ne zanemaruju, dakako, ni agrarnu reformu u tradicionalnom smislu u mjeri u kojoj je ona još uvijek aktualna u manje razvijenim zemljama.