aklamacija (latinski) 1. Oduševljeno odobravanje popraćeno glasnim povlađivanjem, klicanjem. 2. Dogovoren način izbora, usklicima i pljeskom, bez prebrojavanja glasova (prakticira se u slučajevima kada se očekuje jednoglasnost). 3. U liturgiji, načelo aklamacije prisutno u zajedničkim uzvicima amen ili aleluja kojim se odgovara na svećenikovo čitanje molitve. 4. U crkvenom pravu, oblik kanoničkih izbora.