akmeizam (grčki: akme vrhunac, zrelost), pjesnički pravac (skupina) koji se javlja u ruskoj književnosti 1912. i traje do 1922. Nasuprot simbolizmu, akmeisti zastupaju obradu realnog, konkretnog svijeta i zahtijevaju jasan i koncizan izraz. Glavni predstavnici: Nikolaj Stepanovič Gumiljov, Sergej Mitrofanovič Gorodecki, Ana Ahmatova, Osip Mandeljštam, Mihail Aleksejevič Kuzmin i M. A. Zenkjevič.