akriti (novogrčki: graničar), poljodjelci ratnici, čuvari granice u Bizantskom Carstvu, stalno nastanjeni na jednome mjestu. Za obnašanje graničarske službe dobivali su od careva u nasljedni posjed zemljišta u pograničnim krajevima (agri limitanei, fundi limitrophi). Opjevani u srednjovjekovnom spjevu Digenis akrites.