Albert Veliki (Albertus Magnus), njemački teolog i filozof (Lauingen, oko 1193 – Köln, 15. XI. 1280). U Padovi studirao teologiju, filozofiju i medicinu, gdje 1223. stupa u dominikanski red. Predavao filozofiju u Kölnu, Hildesheimu, Freiburgu, Regensburgu, Strasbourgu i Parizu. Učitelj sv. Tome Akvinskoga. Od 1260. biskup regensburški. Protivnik Platona i sv. Augustina, a zagovornik Aristotelove filozofije. Znatno utjecao na razvoj skolastičke filozofije. Djela mu obuhvaćaju 74 naslova; najvažnija su teološka: Pariška suma; O četirima knjigama sentencija i Teološka suma, a među prirodoznanstvenima: O mineralima; O raslinju; O životinjama. Crkvenim naučiteljem proglašen je 1931, a zaštitnikom prirodoznanstvenika 1941.