algebra (arapski), grana matematike koja proučava opće brojeve i operacije među njima. To je umijeće računanja s nepoznatim veličinama, za razliku od aritmetike koja računa s poznatim veličinama. Početke algebre nalazimo kod starih Grka (Diofant, ←IV. stoljeće) koji je uveo kratice za označivanje matematičkih objekata. Naziv potječe od naslova matičkih djela arapskih matematičara al-Hvarizmija (1. polovica IX. stoljeća) Kitab-al-gabr wa’l-muqabalat. Francuski matematičar François Viète (XVII. stoljeće) uvodi slova kao simbole za nepoznate veličine i opće brojeve, i s njima izvodi računske operacije. Operacije s općim brojevima i jednadžbe 1. i 2. stupnja proučava niža algebra, dok viša istražuje algebarske jednadžbe, njihovo rješavanje i svojstva. Jednadžbe 1. i 2. stupnja rješavali su starogrčki matematičari, one od 3. i 4. stupnja matematičari XVI. stoljeća (Girolamo Cardano, Nicolo Fontana Tartaglia). U XVII. i XVIII. stoljeću rješavaju se jednadžbe s općim brojevima, a u XVIII. i XIX. stoljeću algebra je metoda računanja s polinomima. U XIX. stoljeću je dokazano (Niels Henrik Abel) da se ne mogu riješiti opće jednadžbe 5. i višeg stupnja s pomoću algebarske formule. Teoriju rješivosti algebarskih jednadžbi višeg stupnja dao je francuski matematičar Évariste Galois. Sredinom XIX. stoljeća središte proučavanja algebre postaju opće algebarske operacije i strukture.