algebra logike, prvobitni oblik simboličke logike, vremenski ograničen uglavnom na drugu polovicu XIX. stoljeća. Glavni predstavnici: George Boole, Augustus De Morgan, William Stanley Jevons, Charles Sanders Pierce, Hugh MacColl, Ernst Schröder i dr. Razlikuje se od logistike i drugih modernijih oblika simboličke logike po tome što još nema oblik aksiomatskog sustava i pod snažnim je utjecajem Aristotelove logike. Osnovne relacije na kojima je izgrađena algebra logike jesu uključivanje (pojedinačnog u klasu ili klase u klasu) i identičnost. Zbog siromašne strukture nije mogla naći primjenu ni u matematici ni u drugim znanostima (osim računa vjerojatnosti).