ars antiqua (latinski: stara umjetnost), srednjovjekovno zapadnoeuropsko vokalno višeglasje utemeljeno na gregorijanskim napjevima (cantus firmus) dodavanjem jedne do triju viših dionica (tehnika organuma). Njegovano u XII. i XIII. stoljeću u pariškoj crkvi Notre-Dame odnosno pariškoj školi. Glavni predstavnici: → Léonin i → Pérotin.