amen (hebrejski uistinu, tako jest, tako neka bude), u Starom zavjetu, usklik kojim je narod izricao svoju suglasnost s molitvama i zahvalama svećenika. U istom značenju preuzelo ga je kršćanstvo te postaje najčešće odobravanje puka u liturgiji, pa redovito s amen završavaju sve molitve i obredni tekstovi. Riječ je prešla u svakidašnji govor u kojem dobiva značenje ”gotovo je”, ”završeno je”. Kod pravoslavnih: amin.