lutkarstvo, kaz. djelatnost u kojoj umjesto glumaca nastupaju lutke; lutkarska umjetnost koja obuhvaća izradu lutaka s kostimografijom i scenografijom, njihovu animaciju s kaz. dramaturgijom i postavljanjem na scenu. Javlja se od jednostavnih oblika predstava sa samo nekoliko lutaka, na razini uličnoga i pučkoga kazališta, te kazališta za djecu, do složenih izvedbi različitog kaz. repertoara, uključujući i opere (J. Haydn). Lutke koje se pokreću koncima poznaju već stare civilizacije. Druga je vrsta minijaturna lutka koja se drži na dlanu, ili se upravlja navučena na ruku kao rukavica, ili štapom i sl. U eur. tradiciji lutke na koncu rabe se od antike, zatim u crkv. prikazanjima. Sam naziv marioneta izveden je iz lika Djevice Marije. U sr. vijeku popularne teme lutkarskoga kazališta su viteške romanse. Na Siciliji, u dodiru s Orijentom, izvode se opere dei pupi s mnogobrojnim (i do 300) likovima lutaka ljudske veličine. Za takve lutkarske predstave adaptiraju se i velika knjiž. djela (npr. Ariostov Bijesni Orlando), ili same lutkarske predstave na temu pučkih legenda inspiriraju velike pisce (npr. Goetheov Doktor Faust). Popularne su i putujuće lutkarske družine s improviziranim pozornicama, a neki se likovi tipiziraju, npr. lik tal. Pulcinelle, ili engl. Puncha. Premda izvorno usmjereno zabavi na ulici, sajmištu ili na dvoru, l. se razvija u umjetnost visoke izražajnosti, a same lutke, katkad i nadnaravne karakterom i veličinom, koriste se i u kombiniranim predstavama s glumcima. Prva međunar. organizacija lutkara UNIMA, koja djeluje i danas, osnovana je 1929. u Pragu, gradu s jakom lutkarskom tradicijom. U Zagrebu je 1920. osnovan prvi Teatar marioneta, a od 1968. održava se Međunar. lutkarski festival (PIF).