Anselmo Canterburyjski, sv., engleski filozof i teolog (Aosta, Pijemont, oko 1033 – Canterbury, 21. IV. 1109). Opat u samostanu Bets (1078) i od 1093. nadbiskup Canterburyja. Borio se za crkvena prava protiv engleskih kraljeva i zbog toga dvaput bio prognan. Zauzimao se za razumsko shvaćanje vjere. Razumijevanju nije svrha proizvesti vjeru, jer ona je već tu, nego je svrha vjere da dođe do punog razumijevanja same sebe kao čina i sadržaja: “Vjerujem da bih razumio” (“Credo, ut intelligam”). Daje poznati ontologijski dokaz za Boga iz pojma o Bogu kao “onome od čega se ništa veće ne da misliti”. U filozofiji raspravlja o ispravnom shvaćanju pojmova istine, pravednosti i sl. Glavna djela: Razgovor sa samim sobom (1076), Zašto je Bog postao čovjekom (1088), O istini (1080–85) i O slobodi volje (1080–85).