apokatastaza (grčki: apokátastasis vraćanje u prijašnje stanje), misao o cikličnom vraćanju svijeta na prijašnje stanje, često prisutno u filozofiji kod pitagorejaca, Heraklita, stoika, srednjovjekovnih mistika, Nietzschea. Kod Blanquija apokatastaza je nužan rezultat kombinatorike prirodnih sila. Kod nekih crkvenih otaca (→ Origen) apokatastaza označava konačno spasenje svijeta i vraćanje Bogu svega što je stvoreno.