asfalt (grčki), crnosmeđa masa, prirodna ili umjetna smjesa bitumena i mineralnih tvari. Čvrst ili polučvrst, zagrijavanjem postaje mekan i ljepljiv ili prelazi u tekuće stanje. Može biti prirodan ili umjetni. Prirodni se upotrebljavao u starom vijeku kao građevno vezivo i za brtvljenje pukotina na brodovima. Poslije se nije upotrebljavao do XIX. stoljeća, kada industrijska prerada nafte ubrzava i proizvodnju asfalta za gradnju cesta. Prirodni asfalt dobiva se iz nafte koja izgubi hlapljive komponente. Nalazišta prirodnog asfalta su na otoku Trinidadu, oko Mrtvog mora, u Venezueli, SAD-u, Italiji i drugdje. Ima ga i u Hrvatskoj. Tehnički je važniji umjetni asfalt koji se dobije miješanjem bitumena i njegovih prerađevina (proizvedenih destilacijom nafte) i kamenog agregata. Upotrebljava se najviše za gradnju prometnih površina i u građevinarstvu kao izolacijski materijal.