Anton Aškerc
Aškerc, Anton, slovenski pjesnik (Globoko, 9. I. 1856 – Ljubljana, 10. VI. 1912). Službovao kao svećenik, a zatim zbog spora s biskupom kao arhivar u Ljubljani. Javlja se ljubavnom, rodoljubnom i refleksivnom lirikom, a poslije piše epske pjesme, balade i romance s povijesnim, biblijskim, folklornim i suvremenim sadržajima, kao i antidogmatske satiričke parabole s orijentalnim motivima. Svojim pjesmama, kao i vođenjem Ljubljanskog zvona, snažno utjecao na razvoj slovenske moderne. Autor nekoliko putopisa i drama (Izmajlov; Red sv. Jurja; Tujka). Glavna djela: Balade i romance (1890), Lirska i epska poezija (1896), Nova poezija (1900), Četvrta zbirka poezije (1904), Mučenici (1906), Jadranski biseri (1908), Akropolis i piramide (1909).