Atanazije Veliki, sv., crkveni otac (Aleksandrija, oko 295 – Aleksandrija, 2. V. 373). Jedna od najpoznatijih ličnosti ranoga kršćanstva, zvan “otac pravovjerja” (Pater orthodoxiae); u mladosti učenik pustinjaka sv. Antuna Velikog; kao đakon sudjeluje 325. na koncilu u Niceji, od 328. aleksandrijski biskup. Kao protivnik arijanaca proganjan čitav život i pet puta protjerivan iz svoje biskupije (u Trier, Rim, pustinju i drugdje). Ostavio mnoštvo spisa: apologetskih (Protiv pogana), dogmatskih i povijesno-asketskih, uglavnom u obranu nikejskog vjerovanja i protiv arijanstva, egzegetskih te više poslanica. Napisao životopis sv. Antuna Pustinjaka.