atrij, XII. stoljeće
atrij (latinski: atrium), središnja nenatkrivena prostorija staroitalske kuće s ognjištem, poznata od Etruščana. Svjetlo dobiva kroz otvor na krovu – kompluvij (compluvium), ispod kojega je bazen – impluvij (impluvium) za skupljanje kišnice. U starokršćanskoj arhitekturi atrij označava predvorje u bazilikama; značenje predvorja ima i danas.