aureola ili aura (latinski: aureola /corona/ zlatan /vijenac/); naziva se i nimbus, gloria, svetokrug. 1. Sjajni krug oko glave svetačkog lika. U antičkoj umjetnosti atribut božanstava Sunca i svjetlosti. U IV. stoljeću preuzima ga kršćanska umjetnost, najprije za Krista, zatim za svece. Poseban tip aureole bademasta oblika koja obavija Krista trijumfatora ili Majku Božju naziva se mandorla. Pod utjecajem helenističke umjetnosti i Budha se prikazuje s aureolom. 2. Svijetao krug oko Sunca ili Mjeseca; nastaje zbog ogiba svjetlosti o kapljice i kristale vodene pare u zraku. 3. Zona oko magmatske intruzije koja je zahvaćena kontaktnim (termalnim) metamorfizmom. 4. pren Slava, štovanje.