Austro-Ugarska
Austro-Ugarska (Austro-Ugarska Monarhija), naziv Habsburške Monarhije od Austro-ugarske nagodbe (1867) do raspada države 1918. Na teritoriju od 676 616 km2 obitavalo je (1910) 51 356 465 stanovnika, od toga oko 12 milijuna Nijemaca, oko 10 milijuna Mađara, oko 24 milijuna Slavena te oko 5 milijuna drugih naroda. Stvaranje Austro-Ugarske bilo je posljedica dugo prisutne unutarnje krize u Monarhiji i njezinih vanjskih poraza, koji su je prisilili na dvojno uređenje državnog sustava. Granicom na rijeci Leithi zemlja je podijeljena na austrijski dio (Gornja i Donja Austrija, Tirol s Vorarlbergom, Štajerska, Koruška, Kranjska, Gorica, Gradiška, Trst, Istra, Dalmacija, Češka, Moravska, Šleska, Galicija i Bukovina – zajednički naziv Cislajtanija) i ugarski dio (Mađarska s pripojenom Sedmogradskom, Hrvatska i Slavonija – zajednički naziv Translajtanija). Bosna i Hercegovina (okupirana 1878, anektirana 1908) potpala je pod zajedničku austrougarsku upravu. Austro-Ugarska Monarhija bila je temeljena na prevlasti dvaju najbrojnijih i ekonomski najmoćnijih naroda. Iznutra razdijeljena međunacionalnim suprotnostima, slomljena je unutarnjim revolucionarnim gibanjima i pobjedom zemalja Antante u I. svjetskom ratu. Obećanje cara Karla (15. X. 1918) da će Austriju pretvoriti u “savez slobodnih naroda” došlo je zakasnjelo, u trenucima kada su diplomatskim pregovorima velikih sila već bili iskrojeni budući europski zemljovidi. Češke zemlje i Poljska proglašene su republikama (28. X.), a u Zagrebu je 29. X. 1918. Hrvatski sabor proglasio odcjepljenje hrvatskih zemalja i njihovo ujedinjenje sa slovenskim pokrajinama, Bosnom i Vojvodinom u Državu SHS. Lišen vlasti, car Karlo je abdicirao 11. XI. 1918, čime definitivno sa svjetske političke pozornice nestaje moćna višenacionalna država srednjoeuropskih naroda. Na ruševinama Austro-Ugarske nastale su 1918. nove države: Austrija, Mađarska, Država SHS i Čehoslovačka, a Poljska je pripojila Galiciju.