autonomaši, naziv za političku skupinu u Dalmaciji u XIX. i početkom XX. stoljeća koja se protivila sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom. Žiteljstvu Dalmacije (poglavito njezinih gradova) pridavali su “dalmatinsko” nacionalno obilježje, ističući prevlast romanske (talijanske) nad hrvatskom uljudbom. Autonomaši su poglavito Talijani i odnarođeni Hrvati (dio građanstva, inteligencije i činovništva uglavnom školovanog u Italiji), koji su imali gospodarsku premoć i bili nositelji vlasti u svojim sredinama. Naziv autonomaši prvi se puta spominje 1860, kada je dalmatinski političar Francesco Borelli istupio za autonomiju Dalmacije, a protiv njezina sjedinjenja s Hrvatskom. U vrijeme obnove političkoga života u Dalmaciji (od 1861) imali su premoć u gradskim vijećima i Dalmatinskom saboru. Postupno, poglavito nakon pada vodećeg autonomaša, splitskoga načelnika → Ante Bajamontija (1882), većina dalmatinskih općina prelazi u ruke narodnjaka. Poradi ostvarenja svojih političkih ciljeva, autonomaši su stupali i u saveze sa srpskim strankama. U vrijeme I. svjetskoga rata otvoreno istupaju s iredentističkih stajališta. Nakon 1918. klasičan pojam autonomaštva nestaje.