babilonski toranj, gradnja babilonskog tornja, minijatura na pergameni, XI. stoljeće, London, British Museum
babilonski toranj, prema Bibliji, toranj koji su sagradili Noini potomci da bi došli do neba. Razljućeni Jahve srušio je toranj i graditeljima pomiješao jezike kojima su govorili. Priča dolazi vjerojatno od sakralnih građevina sumerskog podrijetla zvanih → zigurat kakvih je imao svaki veći sumerski grad ili najvjerojatnije od zigurata Etemenanki u Babilonu. Iskapanjem njemačkog arheologa → Roberta Koldeweya 1913. otkrivene su mu dimenzije (91×91 m). Imao je sedam terasastih katova, a u najgornjem je bio hram za “svetu svadbu” boga Marduka i vrhovne svećenice. Izraz babilonski toranj u prenesenom smislu znači nered, zbrku, pomutnju.