babilonsko sužanjstvo, razdoblje u povijesti židovskoga naroda nakon zauzeća Jeruzalema, kada su gotovo svi Židovi bili zatočeni u Babiloniji (←587–←538). Završeno je ediktom perzijskoga kralja Kira, nakon njegova osvajanja Babilona, čime je u kasnijoj tradiciji Kir zadobio ulogu “Božjega pomazanika”. U prenesenom smislu babilonsko sužanjstvo simbol je propasti izazvane moralnim rastakanjem; tako i takozvano avignonsko sužanjstvo u XIV. stoljeću (razdoblje papinskoga stolovanja u Avignonu, kada se Crkva nalazila pod izravnim utjecajem francuske politike).