Bach, Johann Sebastian, njemački skladatelj, violinist i orguljaš (Eisenach, 31. III. 1685 – Leipzig, 28. VII. 1750). Najistaknutiji član obitelji Bach. Školovao se u Ohrdrufu i Lüneburgu, kao violinist, čembalist, orguljaš i skladatelj djelovao u više njemačkih gradova (Weimar, Arnstadt, Mühlhausen, Köthen), najdulje (27 godina) u Leipzigu kao kantor crkve sv. Tome. Kao dvorski glazbenik stvarao pretežno svjetovne, a kao orguljaš i kantor crkvene skladbe. Jedan od najvećih polifoničara, djela su mu utemeljena na kontrapunktu razvijenom do savršenstva. Njegov golem opus čine: pasije (pet; sačuvane po Ivanu i Mateju, Magnificat, Misa h-mol, Božićni i Uskršnji oratorij), crkvene (oko 300, sačuvano 200) i svjetovne (oko 20) kantate, moteti, orkestralni (6 brandenburških koncerata) i koncerti za jedan do četiri solistička instrumenta (violina, flauta, klavir) uz orkestar, skladbe za orgulje (preludiji, tokate, koralne predigre, fantazije, fuge) i klavir (invencije, francuske i engleske suite, partite, Goldberg-varijacije, Kromatska fantazija i fuga, 48 preludija i fuga u zbirci Dobro ugođeni klavir/Wohltemperiertes Klavier). Nedovršeno ostalo Umijeće fuge (Kunst der Fuge), prozvano enciklopedijom barokne polifonije.