balkon (talijanski) 1. Izbočen, ograđen, nepokriven prostor na katovima građevina; počiva na konzolama, a izgrađen je od kamena, armirano-betonske ili drvene konstrukcije. Rijetko u uporabi do renesanse. 2. U kazalištu, koncertnoj dvorani i kinu, dio gledališta na uzvišenom dijelu, često sa zasebnim ulazom.