Bar, grad i najveća luka Crne Gore, oko 13 719 stanovnika (2003). Sastoji se od Staroga Bara, naselja s orijentalnim obilježjima nekoliko kilometara od obale, u podnožju Rumije, i novoga, lučkog naselja Novog Bara na obali. Potonji se najbrže razvija nakon 1976, kada je dovršena željeznička pruga do Beograda. Stradao u potresu 1979. Tragovi naseljivanja iz doba antike. Grad se razvija u VII. stoljeću; kao Antibaris spominje se u IX., a kao Bar od XII. stoljeća. U sastavu Dračke, od 989. Dalmatinske teme, a nakon 1042. Zete. Od IX/X. stoljeća sjedište biskupa (od 1089. nadbiskupa). Od kraja XII. stoljeća nad Barom se smjenjuje vlast Nemanjića, Balšića, Lazarevića i Mlečana; od 1443. u mletačkom posjedu. Turci ga osvajaju 1571; odlukama Berlinskoga kongresa (1878) pripao Crnoj Gori. U srednjem vijeku važno kulturno središte; sjedište katoličke nadbiskupije, mjesto nastanka Ljetopisa popa Dukljanina (Barski rodoslov), važna vrela za povijest hrvatskog srednjovjekovlja.