Barac, Antun, hrvatski književni povjesničar i kritičar (Kamenjak, kraj Crikvenice, 20. VIII. 1894 – Zagreb, 1. XI. 1955). Bavio se novijom hrvatskom književnošću, od ilirizma do početaka XX. stoljeća, prateći i suvremena književna gibanja. Težio stvaralačkoj kritici, a pri analiziranju isticao važnost socijalnog i političkog okruženja pisca i njegova djela. Redoviti član JAZU od 1947. Važnija djela: Vladimir Nazor (1918), August Šenoa (1926), Hrvatska književna kritika XIX. stoljeća (1938), Vidrić (1940), Književnost i narod (1941), Mažuranić (1945), Veličina malenih (1947), Jugoslavenska književnost (1954), Hrvatska književnost od Preporoda do stvaranja Jugoslavije (I. knjiga: Književnost ilirizma, 1954; II. knjiga: Književnost pedesetih i šezdesetih godina, 1960), Bijeg od knjige (1965), Književnost Istre i Hrvatskog primorja (1968).