Maruna, Boris, hrvatski pjesnik (Podprag, Jasenice, 13. IV. 1940 – Zagreb, 14. VI. 2007). Nakon gimnazije emigrirao (Italija, Španjolska, Argentina), u SAD-u magistrirao angloameričku književnost. Od 1990. ravnatelj Hrvatske matice iseljenika, od 2003. veleposlanik u Čileu. U emigraciji objavio od 1964. do 1985. zbirke pjesama I poslije nas ostaje ljubav, Govorim na sav glas i Ograničenja, a po povratku u Hrvatsku Ovako (1992) i Bilo je lakše voljeti te iz daljine (1996). Kao pjesnik, pod utjecajem Bukowskog i američkih beatnika, piše komunikativne stihove vezane za svakodnevni život, često se koristeći ironijom, humorom i igrama riječi. Prevodi s engleskoga i španjolskoga esejistiku, kratke priče i poeziju. Napisao i kroniku Otmičari ispunjena sna (1995).