blokada (njemački/francuski/talijanski/engleski). 1. Ratna mjera kojom jedna zaraćena strana zatvara neku luku ili dio obale za pomorski promet radi oslabljivanja neprijatelja (pomorska blokada); također i mjera kojom se neka država izolira od drugih sprječavanjem prometa roba i usluga s tom državom (kopnena blokada). Blokada u doba mira jest oblik međunarodnih sankcija. Po povelji UN-a blokada je sredstvo prisile koje može narediti Vijeće sigurnosti protiv države koja ugrožava mir. 2. šport Spriječen udarac ili bacanje (boks, košarka i dr.). 3. med Davanje lijeka kojim se prekida provođenje osjetnim živčanim putovima radi uklanjanja boli.