buccina (bucina) (latinski: bucca obraz; bucina rog /od bos govedo i cano pjevati/), isprva glazbalo pastira, kasnije u starorimskoj vojsci limeno puhačko glazbalo duge cijevi (3,4−3,7 m) svinute poput slova C, prema kraju proširene u lijevak. Nosilo se prebačeno preko ramena. Puhač u buccinu zvao se bucinator. Glazbalo se koristilo se za najavu noćnih stražarskih ophodnji, izdavanje zapovijedi i posebnih bojnih signala (classicum). Tri buccine pronađene su u iskopinama Pompeja.