Dragutin Boranić
Boranić, Dragutin, hrvatski jezikoslovac, slavist (Marija Gorica, 19. XII. 1870 – Zagreb, 1. IX. 1955). Diplomirao 1897, doktorirao 1890. (O refleksivnim glagolima u hrvatskom jeziku, objavljeno u Radu JAZU 1899). Radio kao srednjoškolski profesor, a od 1906. predaje hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; od 1909. izvanredni, od 1912. redoviti profesor do umirovljenja 1941; ponovno počeo predavati 1945, do novog umirovljenja 1947. Član JAZU. Od 1906. do 1919. član Povjereništva za nazivlje mjesta u Hrvatskoj i Slavoniji, 1926–41. član Komisije za znanstvenu terminologiju i nomenklaturu (uredio Zoološku terminologiju i nomenklaturu, 1932, i Botaničku terminologiju 1934). Ostala djela: Onomatopejske riječi za životinje u slavenskim jezicima (u Radu JAZU, 1909), Barbarizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku (1900) i dr. Uredio Hrvatski pravopis → Ivana Broza, od 1893. dalje, poslije samo Boranićevo djelo (od 1921. do 10. izdanja, 1951, Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika, u upotrebi do 1960, do tzv. novosadskoga pravopisa). Pisao je i prozu i poeziju te prevodio s češkoga i ruskoga. Bio je urednik Nastavnog vjesnika i Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena.