borci, osobe koje neposredno sudjeluju u ratu kao pripadnici priznatih oružanih snaga i vojno djeluju prema isto takvim osobama protivničke zaraćene strane. Oni smiju ubijati ili ranjavati dok im se pruža otpor i mogu biti ubijeni ili ranjeni dok pružaju otpor, ali kada dođu pod vlast protivničke sile, imaju poseban status ratnih zarobljenika reguliran odredbama Haške konvencije o ratnim zakonima i običajima iz 1899. i Konvencije o ratnim zakonima i običajima u kopnenom ratu, usvojene na II. haškoj konvenciji 1907. Tim se odredbama priznaje status boraca i pripadnicima policije i dobrovoljačke vojske ako udovoljavaju ovim zahtjevima: da im na čelu stoji osoba odgovorna za njihove postupke, da nose stalan znak raspoznavanja uočljiv iz daljine, da oružje nose otvoreno i da se u svojim operacijama pokoravaju zakonima i običajima rata. Odredbama Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima iz 1949. priznata su prava koja proizlaze iz statusa borca i pripadnicima organiziranih pokreta otpora, bilo da djeluju na svojem ili tuđem teritoriju, pod uvjetom da udovoljavaju zahtjevima haških pravila. Postupci što ih borci počine kršeći međunarodno ratno pravo povlače kako odgovornost države, tako i osobnu odgovornost počinitelja, bez obzira na položaj.