bema (grčki: uzvišenje, podij, stuba) 1. U Grčkoj, tribina za držanje govora; također i sudačko mjesto; u antičkim kazalištima nizak kameni podij na kojem je stajao žrtvenik. 2. U starokršćanskim, bizantskim i pravoslavnim crkvama povišeni dio svetišta ispred oltara; propovjedaonica u sinagogama.