Beograd
Beograd, glavni i najveći grad Srbije; 1 232 731 stanovnika, aglomeracija 1,6 milijuna. Leži na ušću Save u Dunav, na dodiru Panonske nizine i peripanonskog prostora; povoljan prometni položaj na putovima između Zapadnog i Srednje Europe prema jugoistočnoj Europi i Bliskom istoku, na križanju podunavskog, posavskog i moravsko-vardarskog prometnog pravca. Razvojno žarište grada čini tvrđava Kalemegdan na uzvisini iznad savskog ušća, s trima stranama okružena rijekama, odakle se grad širio brežuljkastim područjem prema jugu i jugoistoku. Beograd je dugo bio malo naselje; jači razvoj tek u XIX. stoljeću, odnosno nakon odlaska Turaka. Između dvaju svjetskih ratova učetverostručuje svoje stanovništvo dosegavši brojku 380 000. Nakon II. svjetskog rata daljnje povećanje uglavnom doseljavanjem i širenjem na okolna naselja; razvoj Novog Beograda u ravnici na lijevoj obali Save sve do Zemuna koji je danas sastavni dio grada. Jak industrijski centar s raznolikom industrijom, najvažnija strojarska, kemijska, elektrotehnička, prehrambena. Prometno čvorište, riječno pristanište, međunarodna zračna luka “Nikola Tesla” u Surčinu. Upravno, kulturno i obrazovno središte Srbije; sveučilište, akademija znanosti, mnogobrojni muzeji, kazališta i dr. Tragovi naseljenosti iz pretpovijesti (vinčanska kultura s kraja bakrenog doba). Od ← III. stoljeća keltsko naselje Singidun, od I. stoljeća rimska naseobina Singidunum, ostaci vojnoga logora, vodovoda, hramova, kupališta i dr., grobovi. Srušen u doba seobe naroda (Huni sredinom V. stoljeća), pa obnovljen u VI. stoljeću za bizantskoga cara Justinijana I. Početkom VII. stoljeća razorili ga Avari i Slaveni, uskoro obnovljen; 878. prvi se put javlja pod slavenskim imenom kao sjedište biskupije (episcopatus Bellogradensis). U srednjem vijeku često mijenjao gospodare (Bizant, Bugarska, Srbija, Ugarska…) i ime; od XI. stoljeća pogranični bizantski grad za borbu protiv Mađara koji su ga u XI. i XII. stoljeću više puta osvajali i razarali. Od 1284. pod srpskom, a od 1319. ponovno pod mađarskom vlašću; od 1402. prijestolnica Stjepana Lazarevića. Od 1427. mađarsko uporište prema Turcima koji su ga opsjedali 1440, ponovno bili poraženi 1456. i konačno ga osvojili 1521. te pretvorili u ishodište osvajanja prema austrijskim i ugarskim zemljama. Pod turskom vlašću sve do XIX. stoljeća, osim nekoliko kraćih razdoblja kad su ga osvajali Austrijanci. Između 1807. i 1813. prijestolnica Karađorđeve Srbije; Turci ga konačno napustili 1867, od 1878. glavni grad Kraljevine Srbije. Nakon I. svjetskoga rata prijestolnica Kraljevine SHS, potom prve Jugoslavije; nakon II. svjetskoga rata glavni grad NR Srbije i FNRJ, zatim SR Srbije i SFRJ, nakon raspada SFRJ glavni grad Srbije i SR Jugoslavije, te naposljetku Republike Srbije.