psihologija religije ili religijska psihologija, u primijenjenoj psihologiji i religiologiji, disciplina koja istražuje psihol. stranu religioznosti i relig. iskustva. Koristi se metodom promatranja ponašanja članova vjerskih zajednica, analizom dokumenata (svete knjige i tekstovi, mistični i duhovni spisi), intervjuima, testovima, a katkad i kliničkim metodama, u slučajevima duševnih devijacija u relig. iskustvu (religijska psihopatologija). Predmet su istraživanja religijska mišljenja i vjerovanja, relig. iskustva, vrijednosni sudovi, stavovi, obredi i sl. Gl. predstavnici S. Freud, W. James, C. G. Jung, E. Fromm, V. Frankl.