bidermajer, vrč
bidermajer, D. Stark Žena u plavom
bidermajer, portalni sat
bidermajer, sofa
bidermajer, košarica s cvijećem
bidermajer, stolić za šivanje
bidermajer (njemački: Biedermeier) 1. Stilsko razdoblje u srednjoeuropskoj umjetnosti između 1815. i 1848; stil skromnoga građanskog ambijenta. Sam naziv potječe od pseudonima dvojice pjesnika koji su objavljivali pjesme u minhenskom humorističkom časopisu Fliegende Blätter. Bidermajer se stilski nastavlja na klasicističke oblike s kraja XVIII. stoljeća, ali teži manjim dimenzijama, reprezentativnost zamjenjuje intimnošću, a namještaj kuće, porculan, tkanine, slikarstvo poglavito minijaturama i dr. služe tome jednostavnom obiteljskom životu. Solidno i funkcionalno izrađeno pokućstvo ima jednostavne površine i linije, a presvlake su obično svijetle prugaste tkanine urešene cvjetićima, girlandama i sl. U Hrvatsku se uvozilo iz Austro-Ugarske Monarhije i Njemačke, a uz to su se brojni uporabni i dekorativni predmeti proizvodili u staklanama Osredek kraj Samobora, Zvečevu, Ivanovu Polju, Mrzloj Vodici i dr., te u manufakturama kamenine u Krapini i Zagrebu, a kožni predmeti u Zagrebu. Poznate radionice pokućstva postojale su u Zagrebu (Ivan Kraft) i Varaždinu (Antun Goger), a proizvodile su funkcionalne i udobne tipizirane stolce i sofe presvučene pastelnim tkaninama, stoliće za šivaći pribor, intarzirane stolove, komode sa stupićima ili polustupićima, ormare s profiliranim završnim vijencima itd. Minijature na bjelokosti, portrete, žanr-prizore te krajolike slikali su strani i domaći slikari (Mihael Stroy, Ivan Zasche i Ferdinand Georg Walmüller, Ivan Simonetti, Franjo Giffinger, Hugo Conrad von Hötzendorf, Vjekoslav Karas i dr.). Sredinom XIX. stoljeća pojavljuje se dagerotipija (Demeter Novaković, Josip Strohberger) pa fotografija zamjenjuje minijaturu. U Zagrebu su najznamenitiji graditelji stila bidermajer Bartol Felbinger, Aleksandar Brdarić, Anton Cragnolini. Obiteljske kuće i javni objekti imaju jednostavna pročelja, široke ulaze, dekorativne vijence i lukove, neke imaju ukrasne elemente na pročeljima (staro kazalište na Markovu trgu). U modi su vrtovi uz građanske kuće (vrt biskupa Maksimilijana Vrhovca u Vlaškoj ulici), parkovi i vrtna arhitektura (Maksimir), te parkovi uz dvorce u Zagorju. 2. Razdoblje u njemačkoj i austrijskoj književnosti (oko 1825–48), spoj romantizma i realizma, poglavito u novelama, romanima i lirici naglašene čeznutljivosti, sentimentalnosti i bijega u prošlost (Franz Grillparzer, Nikolaus Lenau, Eduard Mörike). Zabavnu književnost obilježavaju romani jeze, poučni povijesni romani, mnogobrojni almanasi i priručnici bontona, spomenari i rodoslovlja.