Biokovo
Biokovo, planina u Dalmaciji; najviši vrh Sv. Juraj, 1762 m. Pruža se od sjeverozapada prema jugoistoku (dinarski smjer pružanja), od prijevoja Dubaca (298 m), poznatog po buri na cesti Brela–Zadvarje, do niska pojasa između Male vrulje i Osoja; duljine oko 36 km, širine do 9,5 km. Na Biokovu se na sjeverozapad nastavlja Omiška Dinara, a na jugoistok Rilić-planina. Biokovo je građeno od vapnenaca, dolomita, pleistocenskih breča i eocenskoga fliša (lapor, pješčenjak, gline). U reljefu: blago nagnuto obraslo primorsko podnožje na flišu, zatim pojas stijena s liticama do oko 1000 m, te valovita visoravan široka 3–4 km s izrazitim krškim reljefom (glavice, škrapar, duboke ponikve i jame iz kojih se u prošlosti vadio led). Kopnena je strana položitija i obraslija. Unatoč obilju oborina, Biokovo je bezvodno zbog poniranja; u priobalju, na dodiru strmca s flišem, povremeni su izvori; uz obalu vrulje. Mnogi tercijarni florni elementi, ilirski i mediteranski. Kraj sela Kotišine nalazi se Biokovski botanički vrt veličine 16,5 ha. Od životinja: bogatstvo gmazova, među pticama suri orao, orao zmijar, sova ušara, od sisavaca su naseljeni divokoza i muflon za potrebe lovnoga gospodarstva. Tradicionalno planinarstvo (Hrvatsko planinarsko društvo Biokovo iz Makarske osnovano je 1929), više planinskih objekata (najvažniji dom pod Vošcem); u novije doba alpinizam (slobodno penjanje). Televizijski toranj na Sv. Jurju. U prošlosti utočište stanovništva pred turskim naletima. U XVIII. st. započinje seljenje iz starijih naselja podnožja na obalu (Makarska je luka sela Makara). U Drugom svjetskom ratu bio je važno područje djelovanja partizanskoga otpora. Dio Biokova od 1981. zaštićen je kao park prirode (19 550 ha ili 195,5 km2).