biskupija (dijeceza), u crkvenoj organizaciji, teritorij kojim upravlja biskup. Najčešće nosi ime prema mjestu, gradu, gdje su središnja, stolna crkva (katedrala) i sjedište biskupa, a katkad prema pokrajini (Bosanska, Srijemska biskupija). Naziv preuzet od rimske upravne jedinice i analogno prema njezinoj podjeli (grad – provincija – carska dijeceza) grana se u biskupiju, metropoliju i patrijarhat. U prvom kršćanstvu lokalna zajednica kojom upravlja biskup naziva se crkva. Tek od IV. stoljeća postoje manje zajednice koje vodi svećenik (župa). U karolinško doba svaka crkva (zgrada), pa i privatna (vladara), ima svojeg biskupa. Tako su sve do kraja srednjeg vijeka biskupija i župa sinonimi, a tek se poslije učvršćuje podjela. Od XIV. stoljeća papa ima isključivo pravo postavljanja i smjenjivanja biskupa. Svaka biskupija kod stolne crkve ima zbor kanonika i prebendara (kaptol), poslije sjemenište, školu i dr.