bosansko-ugarski ratovi (XII–XV. stoljeće), započeli u vrijeme vladanja ugarsko-hrvatskog kralja Stjepana III. koji 60-ih godina XII. stoljeća šalje vojsku protiv bosanskog bana Borića. Nastavljaju se kroz XIII. stoljeće, a kao jedan od povoda za intervenciju ugarskim vladarima poslužilo je postojanje → Crkve bosanske, čime su vojnim pohodima dana obilježja križarskog rata. Sredinom XIII. stoljeća ugarski pohodi uvjetuju izdvajanje Usore i Soli iz Bosne. Pohodi se obnavljaju u doba Ludovika I. Anžuvinca, a vrhunac dostižu za vladanja Žigmunda (od 1404. do 1409. svake godine), koji je nakratko uspio primorati bosanske vladare i velikaše na pokornost. Nakon njegove smrti pohodi prestaju, iako su napetosti ostale sve do pada Bosne pod tursku vlast.