Bošnjak, Branko, hrvatski filozof (Stojčevac, kraj Osijeka, 14. I. 1923 – Zagreb, 18. VI. 1996). U Zagrebu studirao filozofiju, grčki i jugoslavenske jezike i književnost. Doktorirao 1956. tezom Povijest filozofije kao nauka. Profesor grčke filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1950–91; dekan istog fakulteta 1984–86, predsjednik Hrvatskog filozofskog društva 1965, 1978–79. Od 1986. izvanredni, od 1991. redovni član HAZU. U svojim djelima bavi se grčkom i srednjovjekovnom filozofijom, filozofijom religije, filozofskom propedeutikom i problemima suvremene filozofije. Glavna djela: Filozofija i kršćanstvo (1966), Filozofija: Uvod u filozofsko mišljenje i rječnik (1977), Sistematika filozofije (1977), Smisao filozofske egzistencije (1981), Filozofija i povijest (1983), Povijest filozofije (I–III, 1990–93).