bošnjaštvo, izraz kojim se u različitim povijesnim vremenima na različite načine označavala regionalna, vjerska ili etnička pripadnost žitelja BiH. Javlja se u doba bana Stjepana II. Kotromanića (1322–53), koji svoje podanike naziva Bošnjanima; isti naziv rabio se i za označivanje pripadnika Crkve bosanske. Dolaskom Bosne pod tursku vlast nestaje srednjovjekovni pojam bošnjaštva; spomen na nj čuvaju bosanski franjevci koji za svoje vjernike katkada rabe ime Bošnjaci, a jezik zovu bošnjačkim. Bošnjaštvo se kao etnička i vjerska kategorija ponovno javlja nakon austrijske okupacije BiH (1878); provoditelj politike stvaranja bosanske nacije je upravitelj BiH → Benjamin Kállay (1882–1903), ali takvi pokušaji nisu imali većih uspjeha (posebno kod hrvatskog i srpskog pučanstva). U drugom političkom ozračju ideje bošnjaštva oživljavaju 1980-ih godina kod dijela muslimanskih intelektualaca i političara (Adil Zulfikarpašić, Muhamed Filipović i dr.) kao mogućnost stvaranja bosanske nacije; ideja bošnjaštva snažno jača tijekom i nakon srpske agresije na BiH (1992), kada je oživljena potreba nacionalne identifikacije Muslimana s imenom države što je urodilo i konstitucionalnim činom preuzimanja naziva Bošnjak kao nacionalnog imena pripadnika muslimanske vjere u BiH.