 |
|
| Službeni naziv: | Federativna Republika Brazil, República Federativa do Brasil |
| Površina: | 8 547 403 km2 |
| Stanovništvo: | 190 732 694 (2010); 22,3 st./km2; 84% gradsko |
| Glavni grad: | Brasília, 2 570 160 stanovnika (2010) |
| Upravna podjela: | 26 saveznih država i 1 savezni distrikt (glavnoga grada) |
| Službeni jezik: | portugalski |
| Valuta: | real (BRL) = 100 sentava (centavos) |
Brazil, država u istočnom dijelu Južne Amerike, najveća država kontinenta i peta u svijetu; graniči s Urugvajem na jugu, Argentinom i Paragvajem na jugozapadu, Bolivijom i Peruom na zapadu, Kolumbijom na sjeverozapadu te Venezuelom, Gvajanom, Surinamom i Francuskom Gijanom na sjeveru; na istoku izlazi na Atlantski ocean.
Prirodne značajke
Ponta Negra kod Natala
slapovi na rijeci Iguaçu
Rio de Janeiro
kišna šuma
Brazil zauzima gotovo polovicu površine Južne Amerike. U takvu prostranstvu može se na različitim razinama izdvojiti velik broj izdvojenih regija. U osnovi, razlikuju se tri prirodne cjeline; na krajnjem sjeveru, kao najmanja cjelina, izdvajaju se južni rubni dijelovi Gvajanskog visočja s najvišim vrhom Brazila, → Pico de Neblina, 3014 m. Južnije, od podnožja Anda do Atlantskog oceana, prostire se golema nizina rijeke → Amazone; stara kristalinska podloga pokrivena je mlađim sedimentima i recentnim riječnim nanosima; vrlo uravnjeno, na udaljenosti od preko 3000 km, pad je samo 180 m. Uza samu rijeku i njezine pritoke nalaze se poplavna i močvarna područja, plitka jezera u starim rukavcima, nove površine nastale taloženjem riječnih nanosa i mnogobrojni riječni otoci nastali račvanjem tokova. Nizina prema jugu prelazi u Brazilsko visočje, prostrani valoviti ravnjak koji se od visokog ruba uz atlantsku obalu blago spušta prema unutrašnjosti (zapad i sjeverozapad). Vrlo raščlanjeno riječnim tokovima iznad čijih se dolina pružaju gorska bila (serra), građena od tvrđih, otpornijih stijena. Najviša takva uzvišenja su u jugoistočnom primorju (Serra do Mar, → Serra da Mantiqueira); uzdižu se neposredno uz obalu u obliku izrazitih strmaca, visokih prosječno 1000 m, čineći reljefnu barijeru prema unutrašnjosti. Pojedini vrhovi dosežu 2000 m, a najviši je → Pico da Bandeira, 2890 m. U sjeveroistočnom dijelu prijelazi su znatno blaži, nižu se ravnjaci različite visine, a između obale i visočja pruža se priobalna nizina koja se širi prema sjeveroistoku i mjestimično doseže 200 km širine. Na zapadu, uz granicu s Bolivijom, visočje se blago spušta u još jednu nizinu; → Pantanal je prostrano, povremeno poplavno i močvarno područje u gornjem porječju Paraguaya, sjeverni nastavak nizine → Gran Chaco. Brazil ima oko 7500 km obale Atlantskog oceana, najvećim dijelom slabo razvedene; oko ušća Amazone obala je niska i poplavna sa šumama mangrova, u dubokim zaljevima na mjestima gdje ogranci visočja dopiru do morske obale nastale su najveće brazilske luke; mnogobrojne kilometarske bijele pješčane plaže, mjestimično odvojene koraljnim grebenima od otvorenog mora. Na krajnjem jugu pješčani prudovi zatvaraju mnogobrojne male i dvije velike lagune, →Lagoa Mirim i → Lagoa dos Patos. Brazil se u smjeru sjever–jug pruža više od 4300 km, najveći dio teritorija nalazi se između ekvatora i južne obratnice i pod utjecajem je tropske klime. U nizini Amazone, koja se nalazi uz ekvator, temperature su cijele godine visoke, prosječno 24–26 °C, uz veliku količinu oborina, većinom 2000–3000 mm, na nekim mjestima i 5000 mm. Osim u sjeveroistočnim područjima (porječje rijeke São Francisca) s prosjekom od 600 mm, mjestimično i samo 250 mm, u ostalim dijelovima Brazila oborina ima dovoljno; raspoređene su tijekom cijele godine, a više ih je u doba zenitalnog položaja Sunca. U → Brazilskom visočju klima je svježija, s većim godišnjim varijacijama; jug se nalazi u suptropskom, a krajnji jug u umjerenom području, ali pod jakim utjecajem tople Brazilske struje. Dvije trećine Brazila je pod šumama; cijelo područje Amazonije pokriveno je tropskom kišnom šumom, najprostranijom na Zemlji; raznolikost biljnih i životinjskih vrsta. Na većem dijelu Brazilskoga visočja dominira mješavina savanskih travnjaka (campos) i listopadnih ili mješovitih šuma; duž rijeka vlažnije galerijske šume. Na sušnijem sjeveroistoku oskudnija vegetacija prilagođena je manjku vlage. Najveći dio Brazila pripada porječju Amazone, koja se u gornjem dijelu toka kroz Brazil naziva i Solimões; u Brazilu je duga 3158 km, prima mnogobrojne pritoke od kojih su neki dulji od Dunava; ističu se → Juruá, → Purus, → Madeira, → Tapajós, Xingu i →Tocantins među desnim, a → Japurá, → Negro i Trombetas među lijevim pritocima. Iako na području Venezuele, zanimljivost je bifurkacija rijeke → Casiquiare koja spaja porječja Amazone i Orinoca. Istočni dio Brazila također se odvodnjava prema Atlantskom oceanu putem nekoliko velikih rijeka, najveće su → Parnaíba, 1700 km, i → São Francisco, 2900 km. Jug Brazila pripada gornjim porječjima → Paraguaya i → Parane; pri slazu s Brazilskoga visočja često nastaju spektakularni vodopadi; među najpoznatijima su preko 70 m visoki slapovi Iguaçu na istoimenoj rijeci prije ušća u Paranu; još viši i bogatiji vodom bili su slapovi Guáira na gornjem toku Parane, potopljeni gradnjom brane Itaipú radi hidroenergetskog iskorištavanja.
Stanovništvo
karneval u Rio de Janeiru
Brazil je najmnogoljudnija zemlja Južne Amerike i po stanovništvu peta u svijetu; po strukturi tri su glavne skupine. Najbrojniji su bijelci portugalci, španjolci, talijani, njemci i drugog podrijetla, oko 60% stanovnika, iako je prema nekim procjenama tu uključen i znatan udio svijetloputih mješanaca; mješanci (mulati i mestici) čine 34%, a crnci, potomci afričkih robova, 11% ostalih (od njih ima oko 1 milijun Japanaca i pola manje Indijanaca, pripadnika 200-tinjak različitih plemena () koji naseljavaju amazononsku prašumu, Mato Grosso i druga nepovoljna i zabačena područja). Prosjječna gustoća stanovnika je 22,3 st./km 2 rezultat je gotovo nenaseljena golemog područja u unutrašnjosti i gusto naseljena pojasa uz obalu, širokog nekoliko stotina kilometara. Izražene su migracije iz ruralnih područja prema gradovima u kojima živi više od 80% stanovnika. Pojedini gradovi ističu se vrlo velikom gustoćom naseljenosti koja premašuje 5000 st./km 2 . Međutim, velik broj stanovništva gradova, procjenjuje se 1/3, živi u favelama, sirotinjskim četvrtima bez vode, struje i kanalizacije, u priručnim nastambama od kartona, lima ili drva. Najveći brazilski grad 2010. je São Paulo s 11 253 503 stanovnika; preko 1 milijun stanovnika imaju Rio de Janeiro (6 320 446 st.), Salvador (2 675 656 st.), Brasília (2 570160 st.), Fortaleza (2 452 185 st.), Belo Horizonte (2 375 151 st.), Manaus (1 802 014 st.), Curitiba (1 751 907 st.), Recife (1 537 704 st.), Porto Alegre (1 409 351 st.), Belém (1 393 399 st.), Goiânia (1 302 001 st.), Guarulhos (1 221 979 st.), Campinas (1 080 113 st.) i São Luís (1 014 837 st.), a još 15 gradova ima više od 600 000 stanovnika. Stopa porasta stanovništva smanjena je s 1,38% godišnje (1991—96) na 0,8% godišnje (2010—15), što je rezultat smanjenog prirodnog prirasta (11‰ godišnje). Stope smrtnost dojenčadi znatno su smanjene (55,3 ‰1996., na 19‰ 2010; natalitet 15,1‰, a mortalitet 6,5‰). Prevladava mlado stanovništvo, mlađih od 15 godina je 24,5%, a starijih od 60 godina oko 10%; očekivano trajanje života je 73, 8 godina (70,7 godina za muškarce i 77,4 godine za žene). Katolika je 75%, protestanata 10%, uz mnogobrojne manje vjerske zajednice, kultove te indijanska i crnačka narodna vjerovanja. Osnovno školovanje je obvezno, ali nepismeno je oko 10% stanovništva, u pravilu odraslih. U Brazilu ima 25 sveučilišta, najveće je ono u São Paulu s preko 50 000 studenata, a najstarije u Pelotasu, osnovano 1883. godine.
Gospodarstvo
plantaža kave
rezanje kaučukovca
Gospodarstvo Brazila temelji se na privatnom poduzetništvu, ali vlada kontrolira većinu baznih industrija (proizvodnja nafte, petrokemija, čeličane). Golema prirodna bogatstva, velika poljoprivredna proizvodnja, dobro razvijeno rudarstvo i industrija, kao i tercijarni sektor, čine najjače gospodarstvo Južne Amerike i jedno od vodećih u svijetu (sedmo). Velika inozemna ulaganja omogućila su snažan razvoj tijekom 1960-ih i 1970-ih, ali su tijekom 1980-ih počeli problemi visoke inflacije (u pojedinim godinama 600%), nezaposlenosti, rastućega vanjskog duga i dr. Vrhunac krize početkom 1990-ih bio je povod za uvođenje oštrih mjera stabilizacije (Plano Real) koja se temeljila na čvrstoj monetarnoj politici i ubrzo su stigli rezultati; rast cijena 1998. bio je oko 2%, a 1994. preko 1000%. BDP od 12 594 USD po stanovniku (2011) odaje solidan standard i među višima je u Latinskoj Americi, ali je Brazil i dalje jako zadužena zemlja (54,9%BDP-a). U 2011. 6,1 % stanovništva živjelo je ispod granice siromaštva. Poljoprivreda je i dalje vrlo značajna; zapošljava 20% stanovništva, većinom na državnim posjedima ili kod privatnih veleposjednika. Kukuruz, riža i pšenica zauzimaju 1/3 obradivih površina, proizvodnja uglavnom za vlastite potrebe. Za tržište se uzgajaju kava, kakao, soja, šećerna trska, naranče, banane i drugo voće, duhan. Znatna stočarska proizvodnja; po broju goveda i svinja te proizvodnji mesa Brazil je među prve tri zemlje svijeta. Golemo šumsko bogatstvo također je važan izvor prihoda, iako postoji zabrinutost zbog prevelikog iskorištavanja šuma. Velik udio posječenog drva troši se kao gorivo, a dio industrijskoga drva dobiva se iz uzgojenih šuma. Golemo rudno bogatstvo tek je djelomično istraženo. U svjetskim razmjerima najvažnija je proizvodnja željezne rude, boksita, ruda kroma, kositra i mangana, zlato, nafta i plin. Neracionalno i neodgovorno rudarstvo bez provođenja svih potrebnih mjera po mnogima je ekološki problem jednak deforestaciji jer dolazi do uništavanja velikih površina, klizišta, onečišćenja tokova (najviše živom) i dr. Industrija je vrlo raznolika, a prednjače petrokemijska, proizvodnja željeza i čelika, aluminija, cementa, šećera, umjetnih gnojiva, gume, papira, strojeva, zrakoplova i oružja, električnih uređaja i elektronike, tekstila te automobila i drugih vozila. Glavna izvozna dobra: kovine i rude, vozila i dijelovi, poljoprivredni proizvodi, neelektrični strojevi, šećer, drvo, papir. Uvoze se strojevi i električni uređaji, vozila, hrana i druga roba široke potrošnje, kemijski proizvodi, nafta i plin. Glavni partneri: SAD, Kina, Njemačka, Argentina, Japan, Italija i ostale zemlje Latinske Amerike. Iako je najveći dio cesta neasfaltiran, cestovna mreža u gusto naseljenim područjima dobro je razvijena; Transamazonska autocesta (mnogi dijelovi nisu asfaltirani), koja je, zajedno s ograncima, trebala povezati Amazoniju s drugim dijelovima zemlje i obalom, izazvala je mnoge rasprave zbog ekoloških, ekonomskih i socijalnih učinaka. Riječni promet važan je u porječju Amazone koja je plovna za velike brodove do Manausa (1660 km od ušća), a za manje sve do Iquitosa u Peruu. Željeznica ima manje značenje, mreža je razvijena samo na jugu zemlje, osobito oko Rio de Janeira i São Paula. S obzirom na prostranstva zemlje, vrlo je važan zračni promet, a međunarodnih zračnih luka je 20-ak. Pomorski promet dugo je bio vezan za izvoz ruda; najveća brazilska luka danas je Santos, a među najvažnijima su Belém, Rio de Janeiro, Paranaguá, Recife, naftni terminal São Sebastiao, terminali za rude Porto do Itaqui i Tubarao. Internet koristi 45% stanovništva (2011).
BDP (2011): 2 476 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2011):
poljoprivreda 5,5%, industrija 27,5%, usluge 67%
Udio zaposlenih po sektorima (2012):
poljoprivreda 20%, industrija 14%, usluge 66%
Nezaposlenih (2011): 6%
Inflacija (2011): 6,6%
Uvoz (2012): 256 mlrd. USD
Izvoz (2012): 238 mlrd. USD
BDP (2011): 2 476 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2011):
poljoprivreda 5,5%, industrija 27,5%, usluge 67%
Udio zaposlenih po sektorima (2012):
poljoprivreda 20%, industrija 14%, usluge 66%
Nezaposlenih (2011): 6%
Inflacija (2011): 6,6%
Uvoz (2012): 256 mlrd. USD
Izvoz (2012): 238 mlrd. USD
Povijest
Santos
Brazil je otkrio španjolski pomorac → Vicente Yáñez Pinzón 1500. Iste godine zauzimaju ga Portugalci i nazivaju Ilha da Vera Cruz (Otok pravoga križa); današnje ime stječe poslije po drvu brazil. U prvoj polovici i sredinom XVI. stoljeća utemeljuju se prve naseobine i ustrojava uprava. Obala je podijeljena u 15 kapetanija, a prvi guverner Tomé de Sousa ustrojio je 1549. u Bahiji (danas → Salvador) sjedište kolonijalne vlasti. Godine 1567. utemeljen je u zaljevu Guanabara → Rio de Janeiro. Prirodna bogatstva i nalazišta zlata privlačili su nove useljenike, što je dovodilo do čestih unutarnjih sukoba. Godine 1714. Brazil stječe status potkraljevstva sa sjedištem u Bahiji (do 1763), potom u Rio de Janeiru (do 1960). U drugoj polovici XVIII. stoljeća izjednačena su prava Indijanaca s bijelcima, ograničena moć lokalnih veleposjednika i protjerani isusovački misionari. Godine 1815. Brazil postaje kraljevstvo u realnoj uniji s Portugalom, čiji je kralj João (Ivan) VI. potražio u Brazilu utočište pred Napoleonovim osvajanjem (1808). Istodobno jača pokret za neovisnost; 1817. dolazi do republikanskog ustanka u Pernambucu. Ustanak 1822. prisilio je potkralja Dom Pedra (sina Ivana VI.) da sazove narodnu skupštinu koja je proglasila neovisnost Brazila kao ustavnog carstva na čelu s carem Dom Pedrom (Petron) I. (1822–31). Nakon poraza u ratu protiv Argentine (1826–28) Dom Pedro I. prisiljen je abdicirati u korist svojega maloljetnog sina Dom Pedra II. (1831–89). Godine 1835–44. traju republikanski ustanci na jugu, 1848–49. u sjevernim pokrajinama; 1851. Brazil ratuje s Argentinom, a 1865–70. s Paragvajem. Godine 1888. ukinuto je ropstvo. Nezadovoljni veleposjednici pridružuju se republikancima i vojsci koji su 1888. svrgnuli Dom Pedra II. i proglasili republiku s predsjednikom maršalom → Manuelom Deodorom da Fonsecom (1889–91); zemlja je 1891. dobila federativni ustav po uzoru na SAD. Godine 1930. vojnim udarom vlast preuzima Getúlio Dornelles Vargas i uvodi diktatorski režim; 1942. Brazil objavljuje rat silama Osovine; 1945. brazilske postrojbe sudjeluju u borbama u Italiji. Godine 1945. Vargas je skinut s vlasti; započinje doba diktature predsjednika Enricija Gaspara Dutrea (1945–51). Nakon pobjede na izborima (1950) Vargas ponovno preuzima vlast (1951); tijekom svoje druge vladavine provodi program bržeg razvoja nacionalne industrije, jača ulogu države u gospodarstvu i teži samostalnijem smjeru u vanjskoj politici. Skinut je s vlasti u državnom udaru (izvedenom uz pomoć inozemnoga kapitala) kada je nastojao ograničiti prihode stranih kompanija. Na izborima 1955. za predsjednika je izabran socijaldemokrat → Juscelino Kubitschek. Tada Brasília postaje glavnim gradom što je sukladno orijentaciji da unutrašnjost zemlje pridonese gospodarskome razvitku. Program socijalnih reformi i neovisna vanjska politika bile su temeljne smjernice vlade Jânia da Silve Quadrosa (predsjednik od 31. I.1961); svrgnut je prevratom 25. VIII. 1961. Za vladavine → Joãoa Goularta (1961–64) ograničeni su prihodi stranih kompanija, provedena djelomična agrarna reforma, nacionalizirane rafinerije nafte; pod pritiskom desnice Goulart je 1964. prisiljen izbjeći iz Brazila, a predsjednikom postaje maršal → Castelo Branco, za kojega jača represivni režim državne vlasti. Nakon njegove smrti u zrakoplovnoj nesreći 1967. novi predsjednik maršal Artur de Costa e Silva prvi je put izabran posrednim putem u parlamentu, a ne na općim izborima. Od 1969. do 1974. predsjednik je general → Emílio Garrastazu Médici. Donesen je nov ustav; ime države – Ujedinjene Države Brazila – promijenjeno je u Brazil; ograničena su demokratska prava građana, a prema političkim protivnicima započeo se primjenjivati režim surove represije. Za predsjednika → Ernesta Geisela (1974–79) i Joãoa Figueireda (1979–85) dokinuta je vojna diktatura i započet proces liberalizacije političkog i društvenog života. Nakon iznenadne smrti Tancreda Nevesa 1985, koji je izabran za predsjednika, ali nije stigao obnašati tu dužnost, predsjednikom postaje José Sarney (do 1990). Godine 1988. donesen je nov ustav kojim su ojačane ovlasti parlamenta. Politička i gospodarska kriza pojačava se za predsjednika → Fernanda Collora de Mella, koji je 1992. prisiljen odstupiti zbog optužbi za umiješanost u gospodarske afere i korupciju. Naslijedio ga je dotadašnji potpredsjednik → Itamar Franco; od 1995. dužnost predsjednika (dva mandata) obnaša → Fernando Henrique Cardoso, a od 2003. → Luiz Inácio Lula da Silva (dva mandata). Na izborima potkraj 2010. godine (i ponovno 2014) pobijedila je → Dilma Rousseff (Radnička stranka). U svibnju 2016. pokrenut je postupak njezina opoziva s predsjedničke dužnosti, što je ona nazvala državnim udarom. Senat ju je 31. VIII. 2016. razriješio dužnosti i potpredsjednik Michel Temer obnašat će funkciju predsjednika do isteka mandata 2018.