Brižinski spomenici, München, Državna biblioteka
Brižinski spomenici (Monumenta Frisingensia), najstariji tekst na slovenskom jeziku; pronađeni u samostanu u Freisingu (slovensko novotvoreno ime Brizno, Brižnik i Brižinje, Anton Janežič 1854, pa po tome načinio i ime za spomenik) u južnoj Bavarskoj; otamo su 1803. preneseni u Državnu knjižnicu u Münchenu. Slovenski tekst prepoznat 1807; prvi ih je put objavio Franc Metelko 1825; zatim su objavljeni 1827, s jezičnom analizom Aleksandra Hristoforoviča Vostokova. Tekst je pisan karolinškom minuskulom, prije 1000. godine. Slovenski listovi bili su dio zbornika koji je pripadao frajzinškom biskupu Abrahamu (umro 994). Zbornik je bio pontifikal. Brižinski spomenici sastoje se od triju tekstova (dva obrasca opće ispovijedi i propovijed o grijehu i pokori kao pripremi za ispovijed), napisani su vjerojatno kao pomoćni tekst za misionara kojemu slovenski jezik nije bio prvi (kao ni dvama pisarima koji su to pisali). Nesačuvan izvornik nastao je vjerojatno oko 850. (možda i prije). Bilo je mišljenja da se radi o tekstu češkom i slovačkom, pa i hrvatskom, no podrobne analize pokazuju da jezik spomenika pripada sjeverozapadnom slovenskom jezičnom prostoru Koruške. Kako je tekst veoma kratak, ne može se mnogo suditi o međudjelovanju jezika takvih tekstova i starocrkvenoslavenskog jezika.