Budva, grad i luka na poluotoku u sred. dijelu crnog. primorja; 4684 st. (1981). Turist. središte. Sastoji se od staroga dijela građenog u dalm. stilu s uskim ulicama i zidinama iz XV. st. i novijih stamb. dijelova. Sjedište biskupije. Spominje se u ←IV. st. Naseljena od vremena Ilira. U sr. vijeku često mijenja vrhovne gospodare (dukljanski vladari, Nemanjići, Balšići, Crnojevići, Sandalj Hranić, Stracimirovići, Đurađ Branković). Pod mlet. vlašću 1433–1797. Stradava tijekom tur. prodorâ (1571. opljačkana). Crnogor.-rus. okupacija (1806–07, 1813), franc. uprava (1807–13); pod austr. vlašću od 1814. do 1918. Od sr. vijeka značajno sjedište Kat. crkve (biskupija od IX. st. do 1828); benediktinski samostani sv. Marije i sv. Petra; najjužniji grad hrv. etničkog i kult. područja na istočnojadranskom priobalju.