bugarštica, Petar Hektorović Ribanje i ribarsko prigovaranje
bugarštica (bugaršćica), najstarija hrvatska narodna pripovjedna pjesma lirsko-epskoga karaktera ispjevana u dugom stihu, najčešće u 15-ercima i 16-ercima s cezurom iza 7. ili 8. sloga. U nekim se bugaršticama iza dva ili više stihova javlja pripjev s 5 ili 6 slogova. Smatra se da naziv dolazi ili od imena Bugarin, koji je u našim krajevima označavao Makedonca ili Srbina, što je vezano uz čestog junaka bugarštice Marka Kraljevića, ili od glagola bugariti (naricati, tužno pjevati). Prisutna je u primorju i Boki od XV. do XVIII. stoljeća. Najčešće teme bugarštica su veliki kršćansko-turski sukobi, ali i lokalni događaji. U njima se pojavljuju epski junaci Miloš Kobilić, Marko Kraljević, Sibinjanin Janko, Sekula, knez Lazar i dr., ali se one ne odnose na podvige, već na unutarnje ili međuljudske sukobe te su bliske narodnoj baladi. Najstariji zapis bugarštice datira iz 1497. (među moliškim Hrvatima u južnoj Italiji). U XVI. stoljeću dvije bugarštice zabilježio je Petar Hektorović u Ribanju i ribarskom prigovaranju (Marko Kraljević i brat mu Andrijaš i Vojvoda Radosav Siverinac i Vlatko Udinski), a u XVII. stoljeću Juraj Baraković u Vili Slovinki (Majka Margarita) i Petar Zrinski (Popevka od Svilojevića). U XVII. i XVIII. stoljeću skupljali su ih Đuro Matijašević, Andrija Zmajević i Josip Betondić. Najpotpunija zbirka bugarštica ostala je do danas Narodne pjesme iz starijih, najviše primorskih zapisa (1878) Baltazara Bogišića.