Bunjevci, ime hrvatske nacionalne skupine koja obitava diljem Hrvatske i šire (Dalmatinska zagora, Lika, Kvarnersko primorje, Gorski kotar, Bosna, Bačka i drugdje). Najbrojniji su u Podunavlju; Trianonskim ugovorom iz 1920. podijeljeni su u dvije države (Mađarsku i Jugoslaviju). Podrijetlo imena Bunjevci nije znanstveno potpuno razjašnjeno. U vrelima se spominje od 1622, kada je Šimun Matković tražio da mu se dodijeli župa Bunjevci u Bačko-kaločkoj nadbiskupiji. Prije toga se žitelji Bačke nazivaju Dalmatincima, Ilirima i (rijetko) Vlasima katolicima, a pritom se misli na doseljenike koji su, predvođeni franjevcima, pristigli iz Bosne Srebrene. Doseobe Bunjevaca u Bačku trajale su tijekom više stoljeća, a najznatnije su nakon izgona Turaka potkraj XVII. stoljeća. Središta bačkih Bunjevaca bila su Bač, Baja, Budim, Sombor i Subotica; nedaleko od tih gradova razvila su se manja naselja u kojima su Bunjevci živjeli baveći se pretežno poljodjelstvom. Mnogobrojne su bunjevačke obitelji poradi zasluga i zahvaljujući gospodarskom prosperitetu stekle plemićke naslove (Antunović, Latinović, Mamužić, Vojnić i dr.). Preporodni pokret među bunjevačkim Hrvatima odvijao se od 70-ih godina XIX. stoljeća, a njegovi su predvodnici bili Ivan Antunović i Ambrozije Šarčević, utemeljitelji glasila Bunjevačke i šokačke novine, Vila i dr. Rat 1914–18. prekinuo je preporodnu djelatnost, a razgraničenje 1920. sudbinski je razdvojilo ovu najhomogeniju hrvatsku nacionalnu skupinu. Na području Jugoslavije, unutar Autonomne pokrajine Vojvodine, hrvatsko bunjevačko stanovništvo postupno je (posebno od 1945) bilo izloženo posrbljivanju, a njegovu je kompaktnost narušavalo naseljavanje novog, mahom srpskoga žiteljstva iz brdskih krajeva. Nov pritisak na hrvatsku manjinu u Bačkoj traje od 1990-ih, kada ih velik broj iseljava u Hrvatsku i Mađarsku, a preostali svoja politička prava nastoje ostvariti djelovanjem unutar Saveza Hrvata i Mađara Vojvodine.