Calderón de la Barca, don Pedro, španjolski dramatičar (Madrid, 17. I. 1600 – Madrid, 25. V. 1681). U mladosti u vojnoj službi, da bi se 1651. zaredio i poslije živio kao kraljevski kapelan. Napisao oko 120 drama (comedias) te oko 70 jednočinki, tzv. auta (autos sacramentales). Njegovim djelima dominira kršćanski nazor na svijet u kojem živimo i koji se doživljava kao kazalište (theatrum mundi) u kojem Bog dijeli uloge, a čovjek ima određeno mjesto unutar božanskog poretka. Najpoznatije su mu drame Postojani princ (1629), Odanost križu (1634), Život je san (1635), Čudesni mag (1637) i Zalamejski sudac (1642). U jednočinkama je obrađivao biblijske teme i povijesne legende (Baltazarova večera; Vinograd gospodnji; Sveti kralj don Fernando) te iznosio vlastite ideje (Veliko kazalište života, 1645). Njegov opus svrstava ga među najbolje pisce španjolskog baroka i svjetske književnosti.