longitudinalna građevina, građevina s jasno izduženom jednom osi tlocrtne osnove, koja označava glavni smjer kretanja kroz prostor. Glavni prostor je u pravilu izduženi pravokutnik, za razliku od prostorno središnje organizirane → centralne građevine. Pojava longitudinalnih građevina datira od prapovijesti (→ megaron), egipatskih, grčkih (→ peripter) i rimskih hramova. Pojam longitudinalnosti, dobivši posebno značenje u ranokršćanskom graditeljstvu, često se poistovjećuje s → bazilikom.