Camerata iz Firence (Camerata fiorentina), skupina firentinskih pjesnika, glazbenika i filozofa (među njima bili su skladatelji Vincenzo Galilei, Jacopo Peri, Giulio Caccini i Emilio de Cavalieri) koji su, kako svjedoči rasprava Dialogo della musica antica et della moderna (Razgovor stare i nove glazbe) → Vincenza Galileija (1581), težili oživljavanju starogrčkoga jednoglasnog pjevanja. Ističući da polifonija onemogućava razumijevanje pjevanih riječi, smatrali su da je valja, po uzoru na antičke tragedije, nadomjestiti jednostavnim jednoglasjem uz instrumentalnu pratnju. Prema toj zamisli stvoren je novi stile recitativo ili recitar cantando primijenjen u zbirci madrigala i arija Nuove musiche → Giulia Caccinija (oko 1580) i u glazbeno-scenskim djelima Dafne → Jacopa Perija (izvedena 1598) i L’Euridice Jacopa Perija i Giulia Caccinija (1600), prvim operama u povijesti europske glazbe.