cantus firmus (latinski: utvrđeni napjev), naziv za napjev obično uzet iz gregorijanskoga korala i za svaki drugi postojeći tonski niz, što su ga skladatelji od XIV. do XVII. stoljeća upotrebljavali kao temelj svojih polifonih skladba. U današnjem značenju upotrebljava se od XVIII. stoljeća; prije toga bili su uobičajeni nazivi cantus prius, factus, tenor, subjectum. Prvi mu se spomen nalazi u raspravi Discantus positio vulgaris Hieronymusa de Moravije (XIII. stoljeće).