Carigrad, sultanova palača Dolmabahçe
Carigrad, povijesni naziv za nekadašnji glavni grad Turske → Istanbul. Razvija se na mjestu staroga grčkog grada Byzantiona u doba cara → Konstantina Velikog, koji ga je 330. proglasio prijestolnicom Rimskoga Carstva. Po istom caru prozvan je Konstantinopol, u Slavena nazivan Carigrad. Trebao je naslijediti staru carsku prijestolnicu Rim (Konstantin ga je proširio na sedam brežuljaka) te je smatran za “Novi Rim” (Nova Roma) ili “Drugi Rim” (Secunda Roma). Smješten na razdjelnici kontinenata, Carigrad je poradi iznimno pogodnoga strateškog položaja ubrzo postao jedno od vodećih svjetskih gospodarskih i prometnih središta, a tijekom povijesti imao je osobitu ulogu kao glavni grad Bizantskoga Carstva. Već za Konstantina Velikog urešen je monumentalnim zdanjima; car → Justinijan I., poslije požara iz doba ustanka Nika (532), podiže brojne zgrade, među kojima se značenjem izdvaja velika crkva Aja Sofija (uz carski dvor i hipodrom najznamenitije zdanje srednjovjekovnoga Carigrada). Tijekom srednjega vijeka Carigrad je čestom metom brojnih osvajačkih pohoda: Avara, Slavena i Perzijanaca (626), Arapa (674–678, 717– 718), Bugara (813, 913, 924), Rusa (860, 907, 941), Pečenega i Seldžuka (1090–91). Godine 1204. osvajaju ga križari i Mlečani te postaje prijestolnicom Latinskoga Carstva. Obnovom bizantske vlasti (1261) Carigrad nije vratio nekadašnje značenje i ugled. Nakon dugotrajne krize Bizantskoga Carstva konačno ga osvajaju Turci (1453) te kao Istanbul postaje prijestolnica Osmanskoga Carstva (do 1923). U tursko doba na carigradskom dvoru (Porta) nalazio se velik broj janjičara i dostojanstvenika podrijetlom iz hrvatskih krajeva, kao i brojni dubrovački trgovci i poslanici. U XVI. stoljeću u Carigradu je hrvatski jezik raširen kao jedan od tamošnjih službenih jezika (istodobno djeluje “slavenska kancelarija”). U XIX. stoljeću tamo djeluje brojna i gospodarski snažna kolonija hrvatskih trgovačkih poduzetnika i pomoraca (poglavito Bokelja).